Ja sam djevojka koju je udario muškarac...happy end
nedjelja , 11.10.2015.Dobru večer vam želim društvance moje 
Nisam pisao jako dugo imam i opravdanje. Ljeto mi je bilo veoma radno i krenuo sam na drugi faks, išao na putovanje i tako to. Ali jako važna stvar o kojoj upravo pišem, jako puno vremena sam proveo s prijateljicom koja je bila žrtva nasilja, znaju oni koji su čitali.
Imam sretnu vijest. Otišla je. Napustila nasilnika.
Živi sada daleko od njega, jako sretna i mogu reći ponosna na sebe što je uspjela. Prema tom seljačini, dat ću si za pravo da ga tako nazovem, ne osjeća više ništa osim gađenja i prijezira.
Konačno joj je došlo u glavu da takav odnos nije ništa drugo nego bolestan i da tako ne može više. Tek nakon što je ona otišla od njega je shvatio koliko je pogriješio i ispričavao joj se milion puta, ali bezuspješno jer se ona podosta opametila. Svaka njegova poruka je za nju samo još jedan seen i ništa joj ne znači. Sve njegove prijetnje više nemaju efekta. Ona je krenula dalje u bolji život, jako je sretna, posvetila se sebi, svojim prijateljima i svemu što je zapostavila radi njega i uživa.
Toliko samo danas od mene, sada imam više vremena i družiti ćemo se više, nadam se. Drago mi je da bar jedna moja priča ima sretan kraj.
Oznake: happy ending
komentiraj (7) * ispiši * #
Za kraj, vraćam se na početak (Ja sam djevojka koju je udario muškarac)...
srijeda , 19.08.2015.Krenulo je u krivom smjeru. Opet sam ja kriv. Imam prijateljicu kojoj treba pomoć, rado sam to ovdje objavio da bi ona sama vidjela što joj ljudi govore. Naišao sam opet na osude kao i prije, ako vam se ne sviđa što radim pa ne čitajte to ili pogledajte čitavu situaciju prije nego što počnete osuđivati.
Pogodili su me neki komentari u kojima se govori kako joj nisam prijatelj, da se ne bih trebao družiti s njom dok ne ode od njega, a prije toga komentar kako ne smijemo samo gledati takve stvari nego poduzeti nešto. Pomalo sam poludio sada. Ljudi moji dragi, osoba koja će te ostaviti kada ti je najteže da rješavaš sam svoje probleme ti nije prijatelj, to je ti obični poznanik. Ovog puta ne prihvaćam vaše primjedbe i osude, žao mi je, ali tako je i ne mogu se složiti nikako s vama ovog puta.
Neću pisati više o njoj da se moj blog ne bi pretvorio u njenu životnu priču. Nisam siguran niti da ću nastaviti s pisanjem bloga jer ljudi ne znaju slušati, ne znaju čitati i komentiraju neke sulude stvari koje mi samo dignu živac pa ludim.
Žao mi je za sva neslaganja, ako budem više ikad pisao ne znam što će to biti i kako će izgledati, ali eto za sada me nema neko vrijeme. Uživajte!
Oznake: kraj
komentiraj (10) * ispiši * #
Ja sam djevojka koju je udario muškarac (II. dio)...
Nisam se nadao ovolikim komentarima, ali vidim da je ponekim ljudima i stalo, da neće samo okrenuti glavu kada vide nekoga s problemom. Oni koji me prate od ranije znaju u kakvim sam ja životnim problemima i s čime se mučim pa i nemam toliko vremena za ovu stranicu, ali za ovakvo nešto se mora naći vremena. Kako nisam bio ovdje izvjesno vrijeme skupilo se podosta komentara, bilo bi previše da na sve to odgovorim jednim komentarom, odlučio sam se za nastavak teksta. Poslao sam prijateljici sve vaše komentare pa je ona za vas napisala novu poruku.
Kao što sam i mislila, većina komentara je idi, ali rekla sam vam, nije lako otići.
Znam da svi mislite da treba otići, za svoje dobro, znam to i ja, ali ne ide. Znam i zašto to mislite, vi koji niste bili u takvoj situaciji ne znate taj osjećaj koji vas vuče da ostanete. Dok se meni ovo nije dogodilo imala sam potpuno isto mišljenje kao i vi, ali se sad sve promijenilo.
Jasno mi je kako nije baš normalno da ostajem s njim, ali ne mogu otići. Nisu u pitanju financije, djeca, ništa od toga, to je samo neka neobjašnjiva stvar koja me vuče da ostanem s njim kakav god on bio.
Sada se ja ulazim ponovno, vaš Marley, zbog gramatike koju pokušavam držati na nivou sam si dao za pravo da sredim neke greške i ubacim pokoji komentar. Dojmio mi se komentar u kojem se spominje kako ima mene. Ja sam joj rekla milion puta kako može doći kod mene, ako nema kamo. Nudio sam joj svakakve vrste pomoći, poznajem tog, ne znam kako bih ga nazvao, ali recimo muškarca..prijatelji smo dugo godina pa sam ga imao priliku upoznati. Nije poseban, štoviše ima toliko boljih, ali objasni ti njenom srcu da joj nije mjesto tamo.
'samo ja' to je zapravo ono što sam tražila, meni ne treba savjet kao što je idi, bježi, to znam i sama sebi reći. Ja ovdje ostajem jer ne mogu otići. A savjet tražim kako da si pomognem, kako njemu da pomognem. Da iskoristim barem to malo snage što je ostalo u meni. Od objave ovog posta, naučila sam još nekako malo smiriti situaciju. Zapazila sam komentar kako bih trebala početi trenirati radi samoobrane. Ehh, trenirala sam ja neko vrijeme, sport u kojem je skoro sve dozvoljeno, znači slobodna borba. Znam ja puno toga, znam ja vratiti taj šamar još jače. I nije se samo jednom dogodilo da sam mu vratila jače ili duplom mjerom, ali na to samo još više poludi, bitno je da se povučem i nekako krijem..ne da se borim jer to donosi samo još veće zlo. Da mu nije stalo, da me ne voli, u zadnje vrijeme je i meni puno puta padalo na um, ali onda se dogodi neko čudo koje me jednostavno drži tu, daje mi neku nadu.
Hvala na savjetima i komentarima, drago mi je da je netko pročitao moju priču, hvala vam puno od srca, lakše mi je kada pričam s nekim, a pogotovo ovako anonimno.
komentiraj (9) * ispiši * #
Ja sam djevojka koju je udario muškarac...
subota , 15.08.2015.Ja nisam djevojka, ali me stara prijateljica zamolila da objavim ovo..za sve žene, djevojke, ali i muškarce.
Moje ime nije važno, zovite me djevojka, to mi se oduvijek sviđalo, nisam voljela imena, nisu bila važna. Rekao je Shakespeare 'Ruža bi s bilo kojim imenom jednako mirisala'. Tako je i s ljudima, koje god ime imali, ostaju isti.
No, ime mi ne znate, ali ćete me upoznati.
Imam 21 i jednu godinu i rekli bi ljudi, mlada i neiskusna, ali nisam. Život me nije baš ''mazio'', kako je to moja majka govorila. Kao jako mala ostala sam bez majke, oca nikada nisam niti upoznala. Završila sam nakon toga kod jedne obitelji, kod koje sam bila sve, samo ne sretna.
Živjela sam u velikoj, raskošnoj kući, rekli bi ste koju bi svatko poželio, ali lijepa kuća krije ružnu priču. Za mene se brinula jedna žena, koja je bila sitne građe, ali jak snažna. U toj kući bilo je puno posla, ali je sve sama radila, nije bila snob, nisu joj trebale sluškinje, kuhari, mogla je sve sama. Da je samo ona bila tu život bi mi bio pravi raj, no međutim, imala je ona i muža, pokušajte pogoditi, alkoholičara. Naravno nije oduvijek bilo tako. Bio je on ugledan i lijep mladić, često mi je pričala sitna ženica dok bih s njom radila po kući ili kuhala ručak. Mogao je imati koju god je htio, ali je izabrao mene, uvijek se hvalila s time, iako zbog toga sada mnogo pati. Nakon vjenčanja je preuzeo obiteljski posao koji je bio dobro razvijen, donosio je dovoljno novaca u kuću da bi se moglo živjeti tako raskošno. Ali 'nije sreća para puna vreća'. Nakon izvjesne krize kroz koju su prošli počeo se opijati, ali ona nije znala što je tomu razlog, još nije saznala. Samo se privikla na život u kojem ne smije reći ni riječ kako ne bi ''dobila svoje''. Tuko ju je zbog svake sitnice, ništa mu nije odgovaralo. Ja sam znala po par dana spavati u parku u blizini kuće samo kako bih se spasila tog pakla.
Kada sam napunila 18, otišla sam iz te kuće, nikada nakon toga se nisam vraćala niti da ih posjetim. Nije mi bilo jasno zašto ga ona ne ostavi. Govorila sam kako nisu normalne žene koje to sve trpe, zašto ne odu, zašto ne ostave te kretene. Također odlučila da nakon prvog šamara odlazim koliko god jak on bio, neću to trpjeti ni minute.
No, eto nakon u 3 godine, samo šutim i trpim, kada je ljut prešutim, sakrijem se, i idemo dalje, ne može vječno trajati.
Otišla sam pomalo na kraj priče.
Početak naše veze bio je sjajan. nekoliko mjeseci prijateljstva, ljubav pa veza. U početku sve savršeno, a onda je pao prvi šamar, ali nije bio dovoljno jak da odem, svoju riječ sam pogazila prvi put. Kroz neko izvjesno vrijeme došao je i drugi, dovoljno jak da rumenilo na obraze ne moram stavljati 3 dana, ali nekako ni onda nisam mogla otići. Držala sam ga uz sebe i nisam mu dala da ode, koliko god me sada tukao ne mogu ga ostaviti, srce mi se kida kada samo pomislim na to, ali ne mogu ni ovako više.
Uništena sam, bojim se progovoriti, samo radim što traži od mene. Zbog pokojeg zagrljaja i poljupca očajan čovjek spreman je i batine trpjeti.
NIKADA SI TO NE DOZVOLITE, DRAGE ŽENE VRIJEDITE VIŠE, VAŠE TIJELO SLUŽI KAKO BI SE MAZILO, LJUBILO I GRLILO, A NE KAKO BI GA ŠAKE UDARALE. ZASLUŽUJETE ČOVJEKA, A NE KUKAVICU.
MUŠKARAC KOJI UDARI ŽENU NIJE MUŠKARAC NEGO KUKAVICA!
Ne budite kao ja idite na vrijeme.
P.S. Zaista nisam ja pisao, pa se ispričavam ako postoji koja pravopisna pogreška. Djevojka moli, ako postoji neka žena s pametnim savjetom koji nije samo idi od njega jer je objasnila kako to nije ni malo jednostavno neka joj napiše ovdje u komentar. Ili ako imate bilo koje pitanje također u komentar. Hvala!
komentiraj (36) * ispiši * #
Moji stavovi...
ponedjeljak , 03.08.2015.Kako sam i dobio savjete istaknuo sam svoje mišljenje. Rekao sam nešto što me zaista mući posljednjih par mjeseci jer završavam fakultet i planiram se zaposliti. Danas mi je rođendan, ulazim sada stvarno u ozbiljnije godine kada bih trebao krenuti svojim putem, osnovati obitelj i imati svoj život. Međutim me to mući, sva ta nezaposlenost, sve veća kriza u koju svi upadamo. Meni iskreno nije problem otići, raditi vani, imam za to priliku, ali imam sestru mlađu. Što s njom? Kako će se ona snaći?
U najtežim je godinama kada sve može krenuti krivim putem, i onda kada joj je najpotrebnija pomoć, otac joj je umro od raka, zbog nesposobnih doktora. (O toj temi sam također razmišljao ponešto napisati, jer sam čuo toliko primjera kako su ljudi umirali zbog njih, ali se još predomišljam jer cijelo vrijeme pišem samo o negativnim stvarima)
Jedino mi je žao otići zbog nje i ostaviti je tako s majkom koja joj ne može puno pomoći jer ona s njom ne razgovara puno, više je bila vezana za oca.
No, ne želim opet početi s temom politike i odlaska.
Kada sam napisao taj post oko politike i svega toga, naišao sam na neke osude. Znam da nemamo svi isto mišljenje i da se ne možemo slagati, ali me nitko nema pravo osuđivati jer ''svi mi zvijeri iste smo, stojimo pod istim nebom, od iste kiše kisnemo''
ali eto dokaži ti to nekom. Samo vam molim ovim putem da mi ne dolazite s osudama nego pametnim komentari, naravno recite svoje mišljenje, ja ga poštujem, ali tako i vi moje trebate poštivati. HVALA!
I sretan mi rođendan
komentiraj (9) * ispiši * #
U našoj državi, ništa nije kako treba biti...
srijeda , 15.07.2015.Mala djeca već vide kakvih problema mi imamo u državi, ali dosta ljudi vidi i kako bi se moglo pronaći riješenje.
Uvozimo toliko hrane, a koliko naših poljoprivrednika propada jer nemaju kome prodati hranu. Ta se tema često pojavljuje u nekim političkim emisijama ili emisijama koje se bave problemima u državi i pokušavaju navesti naše političare da konačno nešto poduzmu. No njima nije u cilju napraviti ništa kako bi nama bilo bolje. Oni primaju plaću kako bi sjedili po cijele dane vijećali o nekim temama koje nemaju veze s vezom, koje neće donijeti ništa dobro. Ali ipak to nije njihova briga, oni imaju svoju plaću, ne moraju svaki dan strahovati za svoj posao i hoće li moći prehraniti svoju obitelj.
Čovjek sa minimalcem koji jedva spaja kraj s krajem je pošten. Svoj novac pošten zarađuje i taj novac troši, ne može si priuštiti ljetovanja, zimovanja i slične stvari koje su u Hrvatskoj postale luksuz, ali je i dalje zadovoljan svojim životom i ne traži ništa više. A političari koji imaju barem 3-4 puta veće plaće, oni s tim novcem mogu što god požele, ali njima to nije dosta, i onda varaju i lažu poštene ljude. Njima uzimaju i stavljaju sebi u džep. Tako je to. Dobrodošli u Hrvatsku.
Iskreno mi se gade ljudi u ovoj zemlji i planiram uskoro odseliti negdje i pokušati pronaći posao. Ne planiram se vraćati ovdje jer nemam tu što raditi. Da gledam kako političari lažu i pljačkaju pošten narod koji nema za kruh i upada u sve veće i veće dugove, narod koji gubi svaku nadu za boljim i sretnim životom u ovoj zemlji.
Oznake: Hrvatska, jad, siromaštvo
komentiraj (13) * ispiši * #
Ja i moje odluke.
U današnjem svijetu teško je pronaći prijatelja s kojim možemo iskreno razgovarati, a još je teže pronaći ljude s kojim možeš diskutirati o nekim temama bez da na vas gledaju s nekim čuđenjem. Zbog toga sam se odlučio na ovakav korak, pokretanje bloga shvatit ću kao neki početak mog aktivnog života. Ne želim više živjeti u sjeni sa svojim mišljenjem koje nemam gdje iznijeti. Ne znam koliko ću u tome uspjeti, ali nadam se pozitivnom ishodu. Ne znam koje teme vas zanimaju i o čemu želite razgovarati, ali vidjet ćemo, nadam se da ćemo se dobro slagati.
Oznake: početak
komentiraj (19) * ispiši * #
